KOELJO KAZE

lepotazivota | 11 Jul, 2011, 09:13 | TI I JA | (601 Reads)

TI - da li je moguce da sam sreo osobu sa kojom mogu, cini mi se normalno da pricam.  da kazem da nisam nepristojan, volim da razgovaram

JA -  da, mozda sam to ja, bar za sada. Htela sam reci da sam naoruana strpljenjem od kad znam za sebe, ako i ne bude nista od toga ne dozvoljavam da me ista poremeti ni trena samo, postoje mnoge sitnice koje me ispunjavaju tako da mogu odmah zaboraviti na to sto sam cekala i bila strpljiva.

TI - Koeljo kaze: ,, polozili ste dva najteza testa na putu duhovnosti: STRPLJENJE da sacekate pravi trenutak i HRABROST da se ne razocarate onim na sta naidjete.

naucio si me sta je ljubav, sta znaci voleti i voljen biti

da zivot nije uvek tezak, da covek i budan moze sniti.

Naucio si me sta je radost i da sitnice znace puno

i da je za srecu potrebno malo toliko malo, tek jedno zrno.

Naucio si me sta je osmeh i koliko svaki od njih vredi

i da se voljenima puno daje, da se na njima ne stedi.

Naucio si me sta su snovi, sta znaci mastati i zeleti

i da je ponekad bolje precutati, sve ono sto bi rekli hteti.

Naucio si me sta je ceznja i sta je pristojnost i strpljenje

i da je ponekad sitnicaa dovoljna, da se izigra poverenje.

Naucio si me sta je zivot i kako zna da boli i pece

i da svaka raana njegova zaraste, ali da se oziljci nikad ne lece.

Naucio si me sta je suza i sta je bol i sta je tuga

i da nakon svake oluje i kise, nebom se prospe sunce i duga.

Naucio si me svemu sto znam, da ponekad prastam i da volim

jedino me nisi naucio, kako cu tebe da prebolim.

JA - predivno, u tome sebe pronadjoh, samo su mi reci nedostajale da se najbolje izrazim. Postoje gro stvari u zivotu o cemu razmisljamo, pa sami svedemo neko poimanje svega toga a jos ako nadjemo nekoga ko se zeli prikljuciti i svoje misljenje dati, postajemo bogatiji recima, mislima, shvatanjima

ja nemam novce za poklone

jer eto nisam od bogatih

jedino sto mogu eto dati

to je tek ovaj nespretan stih.

Neka vas cuva i ugreje

u tanim nocima neka vam zraci

jer kad se skupi tuga u srcu

i tpola rec puno znaci.

Pa se setite da postoji neko

ko misli na vas, ko vam se divi

i setite se njegovih reci

jedan je zivot, jednom se zivi.

TI - drago mi je da je zivotno i prepoznatljivo, a to je smisao lepih reci. Evo jos neceg i necu vise, da ne bude da sam hteo da impresioniram na brzinu:

,, biti umetnik znaci: ne racunati i ne brojati; sazrevati kao sto sazreva drvo koje ne goni svoje sokove i spokojno stoji usred prolecnih bura, bez straha da posle njih moze i da ne dodje leto. Ono ce ipak doci. Ali dolazi samo strpljivima, koji zive kao da je vecnost pred njima, tako bezbrizno mirni i neizmerni. Ja saznajem svakodnevno, saznajem u bolu kome sam zahvalan: strrpljenje je sve!''

Da ne izadjem iz volje?

JA - mozes slobodno sa daljom impresijom, kupim i kradem ove reci sto upotpunjuju sve ono o cemu ponekada napisem na papiru, ono sto neko ne zeli ili ne moze cuti, a papir trpi sve. Ovo je lepo i retkost je voditi ovakve razgovore. Pocinjemda uzivam, a nadam se i ti.

Ti - jednu prijateljicu imam, 

upoznah je preko web-a,

ona je posebna, imena sakrivena...

i sve sto o njoj znam

iz njenih pesama divnih razabirem..

dusa joj nezna, ko prolecna ruza

i srce ustreptalo

ko klasje na vetru,

pesme su joj ko poljske ljubicice,

njihovim mirisom, sva njena nutrina odise,

pesme njene o ljubavi govore,

stihova ponekad, prepunih srece, 

ponekad puni tuge i gorcine,

stihove slaze o neveri i radosti,

u njima utapa sve ljudske osobine,

i ne znam vara li me srce moje

ili mi pak istinu zbori, tek slutim

ona dusu veliku i toplu ima,

no prikriti zeli svu nutrinu svoju

u strahu da dusu joj izranjenu

nikada niko vise

ni jednom boli ne dotakne.

JA - kada sam i ja sama

pocela pisati stihove o nama

meni tu gde jesam i o njemu u mislima

shvatila sam da su mnogi

pisci i poete

u stvari pisali o svojim ljubavima

iz mmaste, iz razmisljanja

iz tuge i usamljenosti duse svoje

sto ih je nocima morila

dan sa budjenjem svega dodje i prodje

ali tamna i tiha nic

onda je to druga i duga prica

u kome su jedini stanari

tihi i usamljeni

sebi prijatelji najbolji i jedini

 

 

 

Trackback URL: http://www.blog.rs/trackback.php?id=140611